ajna

dugo nisam ništa pisala, a sad me baš nekako uhvatila volja pa da bacim nešto kroz tastaturu na ekran..

u osijek se vratila hladnoća, iako  je upravo sunce počelo gurat oblake s puta i sada mi groz prozorsko staklo knjižnice na mojoj savršenoj akademiji tuče ravno u glavu.

slušam pjesmu flyover i cimam se u tom ritmu.Nevjerojatno je koliko te muzika može oraspoložiti. Ovaj tjedan tj. danas je dan lutkarstva...jeeee, nisam mogla spavati po noći od uzbuđenja :)

moram priznati koliko god ja srala, ipak sam polako počela puštat korijene u ovo osječko tlo, i čak sam si dopustila da zavolim neke ljude. Možda je to i zdravo, kako god malo sam sretnija, što ne mogu reči za svoje predhodno vrijeme provedeno ovdje.

sutra ću opet početi voziti bike pa sam i zbog toga zadovoljnija, divno je to što su me počele takve stvari veseliti ( naime bike je na popravku od svih mojih nezgodnih padova)

Eto obukla sam majcu na supermena, stavila svoje ska 'cvike', ispeglala kosu, zakamuflurala prišteve i podočnjake i odlučila da ću i danas biti dobro, i da ću probati ostati budna na nastavi, istina da me još uvijek vesele materijalne stvari, ali to je tako, i mislim da se neće još dugo promijeniti....

vrijeme je da se dignem s kompa i odem raditi ( pokret )

bilo mi je drago

zdravo!!!

Eto napokon je došao dan kad mogu nešto napisat s vlastitog kompa!!!Jeee

nisam bila kući puna dva mjeseca i mogu reći da sam sad potpuno sretna jer napokon spavam u svojem krevetu, jedem maminu juhicu, i planiram se vidjeti sa svim svojim prijateljima, i nadam se da ću stići...

Opet je jako malo vremena kojeg ću provest u Puli, ali i to je bolje nego ništa, naime već mi trećeg poćinju predavanja

saks!!!

Na mojem studiju glume i lutkarstva u Osijeku se snalazim, trudim se nekad više a nekad manje, pa šta bude...

Ništa se nije mnogo promjenilo osim što imam malo više znanje o nekim stvarima, malo više su me naučili filozofirat što ne smatram ničim pozitivnim i malo sam više samostalnija...i ja sam uvjerena da sam narasla mada to nitko drugi ne primjećuje, osim moje mame navadno koja mi to najvjerojatnije kaže reda radi, ali cjenim ja to!!!

Javljat ću se ovih dana najvjerojatnije još par puta...

Iako na fuksu imam pristupačan net jako rjetko stignem do njega

puno pozdrava

see ya, love U

p.s: Sretan Božić i nova godina!!!!

Pošto sam u zadnje vrijeme poprilično zapostavila svoj blogić bilo bi u redu da  nešto i  napišem.

kišno popodne me natjeralo na to!!

   Dane provodim započevši jutarnjim pripremama za fuks, a ostalo kako se posloži.Još uvijek se ubijam onom mojom najboljom vrlinom da mi je jednog jutra sve jasno a drugog opet glava prazna ko čutura.Ali ima i tu nekakve čari, barem se nadam!

Eto kao sada na primjer, do malo prije sam svašta htijela napisati a sada sam sjela za komp i sve iscurilo.

Svako toliko me uhvati nostalgija za školom, ne baš toliko za ljudima u njoj, već za osjećajem da si tamo, da si nekako zaštićen, da se neko još uvijek 'brine' o tebi,da ne moraš odlučiti što sad hočeš od života.Već se svakog jutra ustaješ u 7, ideš u školu u 8.Ako je lijep dan i ako te nisu pretrpali sa fontom sati poslije škole odeš na bijelu kavu i čašu vode.

Pogotovo prvi dani škole!Iako ti neki ljudi uopće nisu falili ipak ti je drago što ih vidiš.Naravno da se svi uvijek malo iznerviraju zbog rasporeda sati,ali i na to se prilagodiš.

Postoje tu one slatke sitnice koje te vesele(kao mene) još od kad si djete, kupovanje bilježnica!Zabavljaš se njihovim koricama, uvijek imaju onaj isti miris...Kupuješ olovke,boje,ugljen,fascikle...A kada dođeš kući sve to slažeš, pišeš imena na bilježnice, određuješ za koji će ti predmet koja poslužit.Sve to ima svojih čari!

(sada mi je već stvarno muka)

Ali kada završiš četvrti razred, nađeš se pred prijamnim koji ne znaš niti dali češ proć!.A onda se preseliš, u drugi grad, ili čak državu.Primoran si na upoznavanje drugih ljudi,ili bolje upoznavanje onih koje već poznaješ koji su postali tvojim cimerima ili neš tako.

Odgovoran si za sebe, čistoću svojeg stana, moraš naučit kako se pere roba u  mašini.Ne smiješ svu robu stavljat zajedno!Novce moraš rasporedit za cijeli mijesec, ne zaboravljat plaćat račune.Znati točno kojim češ tramvajem brže stić do fuksa ili gdje god.Znati da ti nije sve na nadomak ruke, i da ne možeš kad ti je loš dan doći kući, i leći u svoj krevet.

A onda još moraš ljude koji su ti dragi ostaviti iza sebe, i naučit da ti nesmiju previše faliti, jer ti sada svoje dragocjeno vrijeme moraš posvetit učenju i studiranju!

Da završili smo srednju školu, postali samostalniji,neki su već i počeli raditi dali samo preko ljeta ili i malo duže.Sjeli smo u auta i počeli voziti,sada se osjećamo još starijima.

Ali ipak nije lako izletiti iz gnjezda kad nisi siguran dali imaš dovoljno velik raspon krila.Kad se pitaš dali češ moći pobijediti i najoštrije vjetrove, a onda kada se bujca stiša sletjeti na sunčan obronak osvrnuti se i biti sretan i ponosan na samog sebe.!!!

...više mi nije dosadno...

jeeeee

Završilo je.Stvarno je gotovo.Ko bi rekao da četiri godine mogu proći tako brzo.Da se u te iste godine možemo toliko promijeniti,odrasti ili ne odrasti, uozbiljiti se, ili ostati ista cendrava derišta kao što smo bili do sada.

Koliko sam se veselila tom kraju, sada mi stvarno dođe da pustim suzu.Koliko god fuks može biti zabavan i lijep mislim da nema do srednje škole, a ona je s nama završila.Nema više zajebancije, i djetinjastih neodgovornih isprika.Kašnjenja na nastavu i neopravdanih.Postajemo stare koke i pjetlići :)

A valjda i ta prolaznost vremena ima svoju čar.

Nadam se da ću sa ovim završetkom završiti i neka druga malo manje lijepa poglavlja mojeg života.

Dopustit ću moru da ispere svu kaljužu, soli da izgrize ukorjenjeli strah i suncu da osvjetli moj pogled,mokra sjest u hlad i gledat ravno u budućnost.

Now see you baby, shakeing that es!!!

bilo bi uredu da nakon punih mjesec dana napišem koji post!so...

eto škola je gotova-ja prošla sve s 5 pa nema ni mature, samo obrana rada koja nije obavezna ali i to ću odradit iz vlastitog gušta

položila vozački, napokon, i sada se vozikam naokolo

našla dečka, i sve nekako ide svojim tokom

što je najbitnije zabavno mi je!!!juhuhu

sada je vrijeme da se uhvatim literature, posvetim čitanju i glumi, i upadnem na adu- i onda je sve savršeno!!!

obećajem da ću u međuvremenu svoje dragocjeno vrijeme posvetit i svojim slatkim gitaricama!!

moram priznati da iako sam jedva čekala da škola završi, osjećem laganu tugu, i nostalgiju.Nisam još ni svjesna da moje djetinjstvo polagano završava!e da došlo je i tome kraj, a ja se još uvijek bistro sjećam prvog dana škole!!!Jučer sam bila na lunguiću, usprkos kiši koja je pokvarila cjeli dan, mislim da je bilo ok, neznam baš precizno:)

moram samo još za kraj spomenut svoje profesore, i nekolicini njih zahvalit na 4 godine zabave, učenja i prijateljstva,a kolege, neki malo više dragi, a neki malo manje good luck!!!

Hy my frinds....

Dugo vremena nisam ništa napisala pa bi bilo vrijeme.Eto živa sam, još uvijek...Bavim se maturom, skicama, nacrtima, i takvim sranjima...Jako je malo vremena a jako puno toga!Ali jebiga tješi me uzrečica: kako  su svi tako ću i ja!U ponedjeljak sam pala vožnju, pa se sada poprilično borim sa samopouzdanjem, malčice sam u banani, ali sve je to za ljude.Moram se pohvaliti da sam u zadnje vrijeme počela često svirat što mi je izuzetno drago, ali počela sam opet gristi nokte što nije baš pozitivno...Pojma nemam što bih još trebala spomenut.Da, malo sam se špakala u solariju pa sada više neznam u koju rasu da se svrstam....a joj!!!

enjoy

joj kako je danas lijep dan!!!!

ovim postom izjavljujem da se neču više tlačit glupostima nepotrebnima i potrebnima,počet ću se bavit školom,sigurnije vozit,mogla bi prestat i psovat,više ću svirat...ali mislim da su ove odluke utjecaj samo lijepog vremena,but, dok je tako bit ćemo sretni!!!!Jeeeeeeee!!!!!!

   definitivno:"smail no problem!"

ju hu hu,autistični bumbari su mrak!!!!

   dan je bio sunčan,krenula je već rano u jutro da stigne do dogovorenog mijesta.Krenula je prije vremena da ne mora žuriti.Dan je bio sunčan ali je u njoj grmljelo,jako.Kiša je lijevala sve jače i jače,ali na njenom licu se to nije moglo primijetiti.Ona je blistala kao i uvijek kad je je bilo najteže,osmijehivala se svakom prolazniku koji bi ju pogledao u oči.Polako je stigla na dogovoreno mjesto,podbočila se i čekala.Nije imala sat,nikada ga nije ni nosila.

Ljudi su i dalje prolazili,ona je idalje stajala na istom mijestu,prebacivavši se s noge na nogu.Sunce je pržilo.

Razmišljala je o svim glupostima koje ti mogu pasti na pamet dok čekaš.O tome gdje sunce odlazi,dali je istina ona priča s morem,zanimalo ju je u koje će joj vrijeme grijati čelo a u koje prste na rukama.Ruke su joj uvijek bile hladne.Vrijeme je prolazilo,a ona je postala nesigurnija.Nije se više osmijehivala prolaznicima.Već se pomalo počela okretati oko sebe nebi li vidjela iz kojeg će kuta doći.Nije bilo nikoga.

Već je prošlo podne,ljudi su odlazili i dolazili novi.Kako je vrijeme prolazilo svi su nestajali,hodali svojim putevima tako odlučno kao da točno znaju što će raditi sljedećih 5 godina.Ona je i dalje stajala,sama i tužna.I ulica je postala sama,znao bi zalutati koji pas,ali i on je znao gdje ide.Jedino je ona već cijelu viječnost stajala na istom kutu i čekala.

Već odavno joj je sunce odgrijalo čelo,i ruke koje su sve jedno ostale hladne,sunce je već nestalo a ona nije stigla ni pogledati gdje ide...Vrijeme je prošlo i ništa se nije desilo,kao što je jednim dijelom i osiječala da će se desiti.

Kad je već pao mrak,postalo je hladno,polako se okrenula,hodala je teškim koracima,bez osmijeha,suze su kapale niz njeno napudrano lice.Šminka se razmazala,podočnjaci su ugledali svijetlo noći  a udisci su postali kratki i ubrzani.Nakon dugog hodanja,legla je u hladan krevet,razmazanim licem osmijehnula se još jednom i otišla bez posljednjeg zagrljaja.

Evo weed ostvarila ti se želja!!

Dakle u sub. u jutro krenula sam busom u zg,jer mi je seka imala premijeru pa sam je otišla gledat.Moram napomenuti da je predstava iako je za dijecu super,moja seka je super,tj. svi vu super.By the way ja jako rijetko kažem da je nešto super,ali predstava je stvarno super,ako neko tako ne misli ozlijedit ću ga :).Nakon predstave otišla sam sa svojim dargim prijeteljim žikom i weedom,i žikinom curom,u birc,koji se zove drugi-nešto(fakat ne znam kako se zove)tamo smo popili pivo o odgegali se do močvare.Močvara stvarno pravdava ime prostora...jebiga stvarno je močvara,previše prljavštine i ružnih ljudi na jednom mjestu za moj ukus,ali je mjeza bila ok tako da se to nekako izbalansiralo.So,bili smo u močvari do neznam kad,malo sam izgubila pojam o vremenu,a onda nas je lucifer vozio kod looka doma,pa smo ja i weed nakon nekog vremena(kad sam se ja odmorila) otišli kod weeda spavat.Okjo pola 1 kad mi je moja seka dozvolila zaputila sam se u njen stan .:)Tramvaj mi je za svo čudo odmah stigao,i za svo čudo izašla sam na točnom mjestu.By the way ljudi su me gledali poprilično čudno putem,jer sam bila raščupana,prljava jako od blata i močvare,i mislim da sam neizmjerno smridila po dimu.U tamvajčeku me posijetio mali stari kondukterčić,fala Bogu imala sam kartu ,ali je naravno nisam ukucala,pre lijena sam ja za to...pa mi je nešto malo nasrao ali sve je bilo ok.Polako sam spremila svoje prnje i sjela na bus za pulu,u kojem je bilo jebeno puno vojnika,i glupih ljudi koji nisu rezervirali kartu,a u busu nije bilo mjesta pa su morali stajat,i mene su živcirali jer mrzim kad mi netko stoji ispred nosa.Ali ajde muzika me spasila,nabila sam slušalice u uši...samo mala napomena...ja uvijek imam problema sa tim slušalicama jer mi uvijek ispadaju van iz ušiju...uglavnom stigla sam doma,dojmovi su dobri,bilo mi je zabavno kao i uvijek , i to je to....weed ako te još nešto zanima pitaj??:)